Our school staff participated in the training on Erasmus+ and workshops on project cycle management for the team of teachers and other school staff. Our vision is to make our school internationalized and to make links with the world outside school and other fields of non-formal education and training. We would like to work together with partners in Europe and to develop the professional skills of our staff and school activities. We would like to take part in sharing good practice and testing of innovative approaches that address shared challenges, such as developing basic skills, tackling disadvantage and similar issues.

______________________________________________________________

​

Prema zapisima spomenice škole (Dušanka Potkonjak, Mirko Rebrović, Ivan Vrpoljac, Senija Badić)

Škola na Jabukovcu otvorena je nakon Drugog svjetskog rata kao četverogodišnja škola. U početku je imala naziv OŠ Tuškanac. Nastava je počela početkom 1946. godine u jednoj učionici s dva odjeljenja i dvije učiteljice. U školi su radile Milica Horvat i Dušanka Potkonjak. Upravu je vodila Milica Horvat. U zgradi su bili i stanovi za upravitelja i čistačice.

Godine 1947. u gospodarskoj zgradi na Jabukovcu 10 uređena je jedna učionica. U školi radi pet učiteljica: Milica Horvat, Dušanka Potkonjak, Ivka Demarin, Marija Filjak i Ljiljana Novaković. Škola 1948. godine ima šest odjeljenja, a vodila ju je Danica Kuzmanović.

Godine 1956. škola ima devet odjeljenja. Godine 1958. otvaraju se dva peta razreda i radi se u tri turnusa. Godine 1959. u školskom vrtu izgrađena je montažna zgrada u kojoj su četiri odjeljenja. Koncem 1959. godine matična škola ima šest učionica s dvanaest odjeljenja i s 444 učenika te 16 nastavnika.

[Izvanškolske aktivnosti bilo je teško organizirati zbog skučenosti prostora. Bile su organizirane sportske discipline, literarna, dramska grupa i drugo. Zbor viših razreda (vodila ga je Elizabeta Philipp) je šk. god. 1960./1961. na kotarskoj smotri dobio pohvalu.]

Škola se postepeno pretvara u petogodišnju, u šestogodišnju, a školske godine 1961./1962. napokon postaje puna osmogodišnja. Ima šesnaest odjeljenja i 520 učenika, u prosjeku 33 po svakom odjeljenju. Škola radi u dvije stambene zgrade (Jabukovac 15 i Jabukovac 39), te u baraci s dvije učionice (Jabukovac 15a). Centralna zgrada Škole nalazila se na Jabukovcu 15.

Nastava se odvijala u neprikladnim uvjetima, bez kabineta i dvorane za tjelesni odgoj. Administrativno-upravnih prostorija nije bilo, zbornica je bila u bivšoj kuhinji. Nastavnici predmetne nastave prelazili su iza svakog sata iz jedne u drugu zgradu. Škola je tada imala najgore uvjete rada od svih osnovnih škola na području Zagreba.

Pitanje nove škole rješavalo se na Zborovima birača Općine Gornji grad i u Skupštini grada Zagreba. Donesena je odluka da se gradi nova škola. Za to su zaslužni Milan Metikoš, sekretar OOSK Tuškanac; Mirko Ćuruvija, predsjednik SSRN Tuškanac i Mirko Rebrović, direktor OŠ Jabukovac. Općina Centar dijelom je financirala izgradnju, a dio je financiran sredstvima iz samodoprinosima građana u ulici Jabukovac. Gradnju je preuzelo građevinsko poduzeće ˝Novogradnja˝, a projekt je izradila inž. arh. Mila Poletli koja je za njega dobila nagradu.

Školska zgrada je završena i otvorena 16. listopada 1965. godine. Ima osam učionica, kabinete i praktikum te školsku kuhinju. Školu je otvorila i predala je đacima i nastavnicima Darinka Puškarić, predsjednica Općina Centar. Prigodan govor održao je direktor škole Mirko Rebrović.

Dvorana za tjelesni odgoj izgrađena je naknadno. Njeno otvorenje bilo je 17. siječnja 1968. godine.

Školske godine 1967./1968. upisana su 410 učenika. U školi je organiziran produženi boravak za učenike od 1. do 3. razreda te slobodne aktivnosti. U kuhinji se dnevno spremalo 350 mliječnih obroka i oko 80 ručkova.

Godine 1969. škola je imala pet skupina PB-a: tri za učenike od 1. do 4. razreda i dvije za učenike od 5. do 8. razreda. S učenicima nižih razreda radile su učiteljice razredne nastave, a u višim razredima radile su učiteljice predmetne nastave.

Učenici su nastupali u školi prilikom različitih proslava (Dan Republike, Dan žena, Dan škole itd.) te na općinskim kulturno-umjetničkim smotrama pionira i omladine.

Održana su predavanja u okviru ˝Zajednice doma i škole˝ iz područja zdravstva koja su održavali liječnici za roditelje.

Školska zgrada bila je i politički centar Tuškanca. Tu su održane manifestacije Narodnog fronta i Socijalističkog saveza radnog naroda, javna predavanja iz društvenog života, iz zdravstva, iz prosvjete itd. Škola je surađivala s Mjesnom zajednicom, Savezom boraca NOR-a, SK i SSRNH, s Republičkim zavodom za unapređenje osnovnog obrazovanja, s Pedagoškom akademijom u Zagrebu, sa Zajednicom osnovnih škola Zagreb, s kulturnim institucijama i s dječjim odgojnim ustanovama ˝Ivan Goran Kovačić˝ i ˝Anka Butorac˝, s ustanovom za odgojne probleme SUVAG, čija su djeca oštećena sluha i govora uključena u redovnu nastavu u školskoj godini 1966./1967. Do 2004./2005. u školu su bila uključena 229 učenika s teškoćama u slušanju i govorno-jezičnom razvoju. Škola je dugo bila sinonim za edukacijsku integraciju djece oštećena sluha. Mnoge delegacije stranih zemalja su nas posjetile radi promatranja te djece i njihovog uključivanja u redovnu nastavu. Svoja iskustva o radu s tom djecom i njihovim napredovanjem u redovnoj nastavi prikazao je direktor škole Mirko Rebrović 1979. godine na skupu ˝Verbotonalni dani˝.

Škola je bila jedna od prvih škola u gradu Zagrebu koja je imala strani jezik od 1. razreda (od 1975. godine). U početku je to bilo eksperimentalno učenje po AVGS metodi prof. dr. Petra Guberine. Svi učenici od 1. do 3. razreda uključivši djecu iz domova i djecu oštećena sluha iz SUVAG-a besplatno su učili jezike.
 
Od 1986. godine učenje engleskog i francuskog jezika nastavlja se po programu i cjeniku Škole stranih jezika Centra SUVAG. Od 2003. godine učenici imaju mogućnost pripremati se za Cambridge programe od prvog razreda i polagati ispite za međunarodne diplome.

Svi učenici od prvog do sedmog razreda su bili članovi Saveza pionira, a učenici osmih razreda Saveza socijalističke omladine. Na školi djeluje Savez izviđača (dobrovoljna učenička organizacija) i Pomladak Crvenog križa (u kojeg su bili uključeni svi učenici škole, organizirali su humanitarne akcija i provodili higijensko-zdravstvene mjere u školi).

Cjelokupan rad bio je organiziran u okviru kulturno-umjetničkog društva i školsko-sportskog društva. U KUD-u su sekcije: literarna, dramska, recitatorska, klub prijatelja knjige, likovna, muzička, zbor, muzička omladina, frulice i folklorna sekcija. Slobodne aktivnosti su: geografska grupa, mladi kemičari, grupa mladih biologa i grupa naprednih matematičara. U okviru školsko-sportskog društva učenici su se bavili nogometom, rukometom, košarkom i odbojkom. Školske godine 1980./1981. osnovano je Sportsko školsko društvo ˝Tuškanac˝ kojeg je vodio Darko Humski.

Članovi KUD-a i školsko-sportskog društva sudjelovali su na nastupima i natjecanjima u školi i gradu, a organizirali su izložbe u školi i gradu.

U školskoj godini 1982./1983. od ukupno 445 učenika 41 učenik je iz dječjeg doma i isto toliko ih je iz Centra SUVAG. 106 učenika, tj 23,82 % s poteškoćama u razvoju uključeno je u redovnu školu.

Uvedena je fakultativna nastava latinskog i grčkog jezika.

Škola je 1980-ih surađivala s Poliklinikom SUVAG u radu s odgojno i obrazovno zapuštenom djecom koje je u školi bilo više od prosjeka jer se u blizini nalazilo nekoliko dječjih domova u kojima su takva djeca bila smještena. Program su provodili stručnjaci Poliklinike SUVAG, radeći kao vanjski suradnici u prostoru škole, nastojali se kod te djece razviti povjerenje u vlastite snage, sposobnost rješavanja problema, intelektualnu radoznalost i sl.

Školske godine 1990./1991. generalnu probu svečane akademije za prvu proslavu Dana državnosti Republike Hrvatske snimila je ekipa HRT-a. Program bio je prikazan na HRT-u.

Vjeronauk je u škole uveden šk. god. 1991./ 1992. kao izborni predmet. Prva vjeroučiteljica laik započela je nastavu vjeronauka u šk. god. 1991./1992. s jednim satom tjedno. Poslije nje u školi su radile sestre Klanjateljice Krvi Kristove (s. Blanka Šturm, s. Amata Anđelić i s. Virginija Kolić). Vjeronauk se izvodi dva sata tjedno u sklopu redovite nastave. Vjeroučenici su uključeni u karitativno i misijsko djelovanje.

Godine 1991./1992. velik broj prognanika - učenika (40-60) i nastavnika bilo je među nama. U školi je radila Štefica Ljubičić iz Petrinje, profesorica ruskog jezika, a u kuhinji Marica Režina iz Iloka. Organizirane su dobrotvorne akcije, prikupljana je hrana, odjeća, školski udžbenici i pribor.

Tijekom zračnih uzbuna školsko sklonište bilo je na Jabukovcu 24. U njega je stao cijeli turnus (250 učenika), u njemu se moglo boraviti nekoliko sati bez poteškoća. Sklonište su pomogli urediti roditelji učenika i članovi Civilne zaštite.

Škola je bila uključena u akciju sakupljanja vune za izradu odjevnih vunenih predmeta za gardiste (akcija pletenja u tvornici ˝Nikola Tesla˝) i sakupljanja knjiga za obnovu razrušenih knjižnica u Mjesecu knjige.

Školske godine 1993./1994. proveli smo sabirnu akciju za pomoć prognanicima i za izgradnju bolnice u Novoj Biloj, darovali smo školske tamburice Društvu prijatelja Zrina iz Zagreba.

Škola je bila uključena u međunarodni projekt ˝Europska mreža škola koje promiču zdravlje˝ 1993./1994. Tema kojom smo se bavili bila je ˝Zdrava prehrana i utjecaj školske kuhinje˝.

Za vrijeme sudjelovanja u projektu (1993./1994. – 2003./2004.) provedene su brojne aktivnosti: analiza kvalitete prehrane u školskoj kuhinji u suradnji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo, izrađeni su novi jelovnici; provedene su ankete među učenicima i roditeljima o prehrambenim navikama; organizirana su predavanja stručnjaka za učenike, roditelje i zaposlenike o zdravoj prehrani; provedena su antropometrijska mjerenja učenika škole; provedene su radionice s učenicima i učiteljima o zdravoj prehrani; uređen je prostor kuhinje i poboljšana je njena opremljenost; održano je nekoliko susreta škola sudionica u ˝Europskoj mreži škola koje promiču zdravlje˝.

Odgojno-obrazovni rad u bolničkom odjelu Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež u Kukuljevićevoj ulici odvija se od školske godine 1994./1995. Do listopada 2005. godine nastavu je održavala jedna učiteljica. Zbog sve većeg broja djece koja dolaze na liječenje, otvoren je još jedan razredni odjel kako bi sva hospitalizirana djeca bila uključena u odgojno-obrazovni proces. Jedna učiteljica radi s učenicima od 1. do 4. razreda, dok druga radi s učenicima od 5. do 8. razreda. Nastava se odvija u homogeniziranim kombiniranim odjeljenjima. Svake godine prije Božića organiziramo božićnu priredbu, a od 2003./2004. i likovnu izložbu u lipnju.

Godine 1996. uključili smo se u Globe program (kratica engleskih riječi globalno učenje i opažanje za dobrobit okoliša).

U okviru programa učenici mjere i bilježe podatke iz neposrednog okoliša: meteorološka mjerenja (temperatura zraka, oblačnost, vlaga zraka); biološka mjerenja (debljina i visina stabala, gustoća krošnje, vrste zemljišnog pokrova, fenološke promjene tj. pupanje i dr.); pedološka mjerenja (temperatura zemlje na 5 cm i na 10 cm, vlažnost tla i dr.) i hidrološka mjerenja (kiselost vode i dr.).

Prikupljene podatke slali smo u bazu podataka u Washington gdje znanstvenici obrađuju pristigle podatke, uspoređuju ih sa satelitskim snimkama te izrađuju grafičke prikaze. Godine 2005. od voditelja Globe programa dobili smo priznanje nakon poslanih više od 1000 mjerenja.